ZUBNI IMPLANTATI
Gubitak jednog ili više zuba, nakon vađenja ili kao posljedica traume, često pacijente dovodi u stresnu situaciju.
Prvo pitanje koje se u takvim situacijama nameće i pacijentu i terapeutu jeste, na koji način nadoknaditi postojeći nedostatak jednog ili više zuba u čeljusti.
Iako u stomatologiji postoji niz kvalitetnih protetskih rješenja kojima se uspješno može nadomjestiti nedostatak zubi, kao što su mostovi i kombinirani fiksno-mobilni radovi, danas se kao vrlo kvalitetno rješenje za takve sanacije čeljusti preporuča ugradnja zubnih (dentalnih) implantata.
ŠTO JE DENTALNI (ZUBNI) IMPLANTAT:
Dentalni (zubni) implantat je komponenta izrađena od titana, koja se ugrađuje u kost čeljusti i predstavlja nadomjestak za korijen zuba. Današnji implantati izrađeni su od titana iz razloga što je temelj suvremenih dentalnih implantata biološki proces koji se naziva oseointegracija gdje se biokompatibilni materijali, kao što je titan, čvrsto priljubljuju uz kost.
U žargonu se pod pojmom zubni implantat često podrazumijevaja i druga komponenta odnosno suprastruktura poznata i pod pojmom nadogradnja na implantatu ili abutment.
Abutment, odnosno suprastruktura, zapravo je vanjska nadogradnja koja imitira brušeni zub, a na bazu implantata pričvršćuje se posebnim vijkom.
Nadogradnja na implantatu (abutment) kasnije služi kao baza za postavljanje definitivnog rada na implantatu – mosta, zubne krunice, proteze (ovisno o broju zuba koji nedostaju i koje treba nadoknaditi).
PREDNOST DENTALNIH IMPLANTATA:
Velika prednost implantata je u tome što se njima nadoknađuju izgubljeni zubi bez brušenja susjednih zuba (što nije slučaj kod mostova ili kombiniranih fiksno-mobilnih radova).
UGRADNJA IMPLANTATA NIJE BOLNA
Doktor dentalne medicine (stomatolog), uz lokalnu anesteziju može ugraditi jedan ili više implantata u jednoj posjeti. Sama anestezija djeluje tako da umrtvi dio gdje se vrši implantacija, a nakon što anestezija prestane djelovati, može doći do lagane otekline i boli koje se tretiraju antibioticima i preparatima protiv bolova.
Nakon ugradnje implantata kreće proces oseointegracije u trajanju od 3 do 6 mjeseci ovisno o kvaliteti kosti u koju se implantat ugrađuje. U međuvremenu pacijent ima privremeno protetsko rješenje.
Samo kod strogo određenih indikacija postoji mogućnost da se na netom ugrađene implantate odmah postavi nadogradnja (suprastruktura) i privremeni protetski rad, izrađen od laganih materijala, koji se naknadno zamjenjuje definitivnim protetskim radom.
Ukoliko volumen i kvaliteta kosti ne zadovoljavaju kriterije za ugradnju implantata, prije procesa implantacije, uz detaljnu dijagnostiku i procjenu terapeuta, radi se prethodna nadogradnja kosti.
ŠTO JE IMPLANTOLOŠKA PUTOVNICA
Za svaki ugrađeni dentalni implantat, pacijent mora dobiti dokument poznat pod imenom “implantološka putovnica” odnosno “implanto-protetska knjižica”. To je dokument u kome se uz pečat i potpis doktora dentalne medicine koji je obavio zahvat ugradnje implantata, nalaze svi podaci vezani za vrstu ugrađenih implantata (datum implantološkog zahvata, naziv (proizvođača) postavljenih implantata, pozicija postavljenih implantata, dimenzije svakog zubnog implantata, jedinstveni serijski broj zubnih implantata kao jamstvo originalnosti i kvalitete)
KOME SE I KADA PREPORUČUJE UGRADNJA DENTALNIH IMPLANTATA
Dentalni implantati mogu se preporučiti svim pacijentima starijima od 18 godina, jer se smatra da je rast i razvoj organizma do tog razdoblja završen.
KOJE SU RIZIČNE SKUPINE PACIJENATA
Osobe koje boluju od kroničnih krvožilnih bolesti, osobe s visokim krvnim tlakom, dijabetesom i slično, postaju kandidati za ugradnju dentalnih implantata jedino ukoliko je bolest kontrolirana.
Također postoje i sistemske bolesti kod kojih ugradnja zubnih implantata nije preporučena, a neke od njih su nekontrolirana šećerna bolest, osteoporoza, kemoterapija, radioterapija, kortikosteroidna terapija i reumatoidni artritis.
O ČEMU OVISI I KOJI JE VIJEK TRAJANJA IMPLANTATA
Kliničko iskustvo pokazuje da se razlog odbacivanja implantata najčešće krije u pojavama određenih bolesti tijekom života pacijenta (na što pacijent često ne može utjecati), ili u lošem odnosu pacijenta prema vlastitom oralnom zdravlju, koji se očituje kroz zapostavljanje oralne higijene, kroz prisutnost loših navika kao što je intenzivno pušenje cigareta, na što pacijent može utjecati.
U nekim od takvih slučajeva potrebno je izvaditi implantate.
Pravilna njega i briga oko održavanja dentalnih implantata podrazumijeva redovito i ispravno održavanje oralne higijene čitavog zubnog niza (mekanim četkicama za zube, oralnim tušem, zubnim koncem i/ili interdentalnim četkicama), s posebnim naglaskom na održavanje čistoće između implantata i na područje spoja implantata s linijom desni (zubnim mesom, odnosno gingivom).
Uz pravilnu njegu i brigu o higijeni usne šupljine te uz redovite stomatološke kontrole svaka 3-4 mjeseca, pri kojima doktor stomatologije može pravovremeno otkloniti tvrde i meke naslage prisutne u usnoj šupljini, zubni implantati mogu ostati doživotno na mjestu.
PROTETSKI NADOMJESCI NA IMPLANTATIMA
Svi protetski nadomjesci na implantatima izrađuju se u laboratoriju od strane dentalnog tehničara, a izgledom i funkcijom oponašaju prirodne zube i kao takvi se u potpunosti uklapaju u postojeći zubni niz.
Razlikujemo:
- fiksne protetske radove na implantatima kao što su mostovi i krunice, koji se ne skidaju, pa takvi radovi imaju vrlo strogo određenu indikaciju
- mobilne protetske radove na implantatima; ovo je metoda implantoprotetske sanacije čeljusti u kombinaciji implantata s kuglom/prečkom i protezom, gdje implantati vrše funkciju sidra za protezu. Takav protetski rad ugodan je za nošenje zbog maksimalne redukcije proteze (gornja proteza nema nepce), ali i zbog vrlo dobre mogućnosti održavanja oralne higijene implantata i proteze.
